Državom nazivam to, gdje svi piju otrov, dobri i loši. Državom gdje svi gube sebe same, dobri i loši. Državom, gdje se polagano samoubojstvo svih, životom naziva.
Ne vjeruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti.
Genijalan čovjek je neizdržljiv ako uz to ne posjeduje još barem dvoje: zahvalnost i čistoću.
Dovoljan je već jedan jedini čovjek nesklon radosti, pa da čitavom kućanstvu nametne trajnu mrzovolju i tmurno nebo; a jedino se nekim čudom dogodi da netko takav izostane.
Ispod ove realnosti u kojoj živimo i bivamo, druga i potpuno drugačija realnost leži skrivena.
Ono što čini bolnu nasladu tragedije je okrutnost. Postoji obilan, preobilan užitak i u vlastitoj patnji, u vlastitom činjenju sebe patećim.
Ako u svemu postoji nešto što bi trebalo oprostiti, onda postoji i nešto što treba osuditi.