Nitko nije siromašan da se ne bi obogatio nekom vrlinom.
Najveći ljudi su oni koji promiču i žive najviša moralna postignuća.
Lakše je ljude laskanjem natjerati u vrline, nego ih istjerati iz poroka.
Naše vrline i naše mane su nerazdvojive, kao sila i materija. Kad se razdvoje, nema više čovjeka.
Ako je duša važnija od tijela, i ako se za tijelo brinu umijeća i vještine kao što su liječništvo i tjelovježba, očigledno je da neka briga i umijeće postoji i za dušu i za duševne vrline, i sposobni smo ga steći, jer to možemo i s onim u čemu nam je neznanje veće i što je teže spoznati.